NJEMAČKE BIOLOŠKE TEORIJE U KRIMINOLOGIJI - mapiranje početaka

Autori

  • Marina M. Simović Vanredni profesor, sekretar Ombudsmana za djecu Republike Srpske
  • Miomira P. Kostić Redovni profesor

DOI:

https://doi.org/10.7251/SPMSR2255029S

Apstrakt

U ovom radu autor istražuje ranu nemačku kriminologiju, ističući da je ona bila rezultat interesovanja proisteklih iz legalističkog pristupa zločinu. Iz tog razloga, doprinos nemačkih kriminologa razvoju kriminologije kao samostalne nauke posmatra se ispitivanjem legalističkih, antropoloških, bioloških i socioloških pristupa kriminologiji. Svaki od ovih pristupa je istovremeno povezan sa određenom kriminološkom orijentacijom ili periodom preovlađujućeg uticaja nekog kriminološkog pristupa u objašnjavanju uzročnosti. Razvoj nemačke kriminologije u to vreme ogledao se u nastojanju psihijatara da prošire svoju stručnost u oblasti kriminalnog ponašanja i da ponude medicinsko rešenje za ovaj problem. Prateći istorijski razvoj nemačke kriminologije u toku tri različita politička režima (uključujući Nemačku imperiju, Vajmarsku Republiku i period nacizma), autor ovog članka ima priliku da proceni politički uticaj na naučno istraživanje i njegovo posledice. Konačno, nedavno oživljavanje biološkog i genetskog istraživanja zločina čini ovo istorijsko istraživanje kriminalne biologije (od Lombroza do nacizma) veoma relevantnim. Istoriografija o zločinu i krivičnom pravosuđu u Nemačkoj je dobro razvijena iako je nemačka literatura o ovim pitanjima znatno manje obimna nego literatura u Francuskoj i Engleskoj. Poznavanje društvene istorije zločina u Nemačkoj tokom 19. i 20. veka i dalje je izuzetno ograničeno. U poslednjoj deceniji 20. veka došlo je do značajnih pomaka u ovom procesu.
U mapiranju ranog razvoja kriminologije u Nemačkoj, Vecel identifikuje sledeće istorijske periode. Prvi period je početak 19. veka, obeležen učenjem Lombroza o urođenom prestupniku, kao i rastućim uticajem nove reforme krivičnog prava u Nemačkoj. Drugi period obuhvata uticaj nemačke recepcije Lombrozoove teorije na uspostavljanje kriminalne psihologije u Nemačkoj od 1880-1914. Treći period odražava učenje kriminalističke sociologije, odnosno prihvatanje ideje o uticaju društvenih uslova na razvoj kriminala. Sledeći period obuhvata dominantan položaj bioloških istraživanja u kriminologiji u vreme Vajmarske republike. Konačno, poslednji period u razvoju ranije nemačke kriminologije je period pod nacističkim režimom (uključujući sterilizaciju kriminalaca, kao i nacističku politiku sterilizacije nekih etničkih grupa).

##submission.downloads##

Objavljeno

09.03.2023

Broj časopisa

Sekcija

Pregledni naučni članci