(NE)ZAKONITOST POSEBNIH ISTRAŽNIH RADNJI

Apstrakt

Pitanje (ne)zakonitosti dokaza čini nam se posebno značajnim, s obzirom da se u praksi susrećemo sa olakom primjenom posebnih istražnih radnji, radi prikupljanja dokaza o izvršenju katoloških krivičnih djela. Posebne istražne radnje se provode zbog postojanja osnova sumnje o izvršenju nekog od krivičnih djela u pogledu kojih se može odrediti primjena ovih radnji, radi toga iz prijedloga tužioca treba da se uočavaju činjenice koje potkrepljuju postojanje osnova sumnje. Takođe, jedno od pitanja koje je raspravljeno u radu jeste i sudska kontrola zakonitosti posebnih istražnih radnji. Između ostalog, u radu smo se osvrnuli na zakonsku manjkavost u krivičnom procesnom zakonodavstvu Bosne i Hercegovine, zbog suviše uopštene zakonske formulacije, da se posebne istražne radnje mogu odrediti i za krivična djela za koja se može izreći kazna zatvora od tri godine ili teža. Osnovna teza rada je da su zakoniti dokazi pribavljeni posebnim istražnim radnjama, samo ako su posebne istražne radnje shvaćene kao krajnje sredstvo u prikupljanju dokaza, kako to nalaže i član 8 stav 2 Evropske Konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Primjenom posebnih istražnih radnji dolazi u sukob pravo sa nepravom. Radi toga smo u radu ukazali na uslovljenu sličnost između posebnih istražnih radnji i intituta nužne odbrane.