PRAVNI ASPEKTI TRANS(S)EKSUALITETA
DOI:
https://doi.org/10.7251/SPM1447191BApstrakt
Transseksualitet se u nauci definiše kao ekstremni oblik polne disforije - nepodudarnosti polnog identiteta i polne uloge sa biološkim polom u datom slučaju. Nauka je dokazala da transseksualnost nije pitanje životnog izbora, niti se radi o mentalnoj bolesti, već je riječ o tzv. interseksualnom poremećaju koji kulminira u nastojanju da se izvrši operacija promjene pola u konkretnom slučaju. Kada se ovom problemu pristupi sa pravnog aspekta, nekoliko pitanja se izdvaja u prvi plan - princip nepromjenljivosti pola, pravne pretpostavke za promjenu pola, promjena građanskog statusa, te transseksualitet posmatran kroz prizmu braka u smislu njegovih uslova za punovažnost. Navedeno, nedvosmisleno upućuje na predmet našeg istraživanja, a to je: uslovi, postupak i nadležnost za promjenu pola, promjena pola i pravo na planiranje porodice, transseksualitet i brak (pitanje istovjetnosti/različitosti polova sa aspekta punovažnosti braka, heteroseksualni ili homoseksualni brak/životna zajednica - pravno uređenje i pravna dejstva). Iako su od prve hirurške intervencije promjene pola prošle decenije i iako se broj transseksualnih osoba svakim danom povećava, ovoj problematici se i dalje pristupa sa izvjesnom rezervom i nezainteresovanošću kada je u pitanju pravno normiranje. Prilikom izrade rada primjenjivali smo: normativni metod, uporedno-pravni metod, druge metode koje se primjenjuju i u drugim društvenim naukama (analiza, sinteza, indukcija, dedukcija), a sve u cilju ukazivanja na ozbiljnost i potrebu pravnog uređenja ovog problema, sve aktuelnijeg u društvu 21.vijeka.
##submission.downloads##
Objavljeno
Broj časopisa
Sekcija
Licenca
Ovaj rad je pod Creative Commons Aуторство-Nekomercijalno-Bez prerade 4.0 Internacionalna licenca.